|
Dijete ima pravo na zamjensku obitelj
Predsjednica humanitarne udruge »Oaza« Eva Bačac Husak osvrnula se na nedovoljnu informiranost javnosti o udomiteljstvu koje je, nakon posvojenja, najkvalitetniji način smještanja djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Smještanjem u instituciju, prema njezinim riječima, djetetu se oduzima ono najbolje što mu udomitelji mogu pružiti – kvalitetna slika majke i oca
PULA, 22.11.2004. – U povodu Dana prava djeteta jučer je u prostorijama Društva Naša djeca održan javni skup udomitelja Istarske Županije. Skup je organizirala Inicijativa udomitelja Istarske Županije u suradnji s humanitarnim udrugama »Oaza« iz Rovinja te »Nadomak suncu« iz Oprtlja.
Uz mnogobrojne prisutne udomitelje, i one koji to tek žele postati te udomljenu djecu, skupu su prisustvovali i predstavnici pojedinih Centara za socijalnu skrb. Nažalost, pulski gradonačelnik Luciano Delbianco, iako najavljen, nije uspio doći, a ispričao se i Župan Ivan Jakovčić. On bi, neslužbeno doznajemo, predstavnike udomitelja trebao primiti danas u 11 sati. U ime Županije skupu je nazočio Miodrag Čerina, a u ime Grada pročelnica nadležnog odjela Davorka Lovrečić.
Nakon prigodnog programa, skup je svojim predavanjem o udomiteljstvu otvorio Dragan Antić, predstavnik pulskog Centra za socijalnu skrb. On je ukratko pojasnio zakone koji reguliraju udomiteljstvo. To su Zakon o socijalnoj skrbi iz 1997. godine, Izmjene i dopune zakona iz 2003. te Pravilnik o udomiteljstvu koji je nedavno stupio na snagu. Objasnio je i zakonsku novost prema kojoj se u udomiteljske obitelji može smjestiti do pet (a ne više do deset djece) te da za smještaj više od petero udomljene djece Zakon predviđa osnivanje Udomiteljskog doma. Udomitelji su tu novinu ocijenili lošom jer se na taj način ponovo osniva institucija i time dijete lišava osjećaja obitelji, što je osnovni cilj udomiteljstva.
Antić je iznio i podatke o naknadama za udomitelje koje iznose 1.440 kuna za predškolsko, odnosno maksimalno 1.600 kuna za dijete školske dobi. One su, složili su se udomitelji, nedovoljne da bi se o djetetu skrbilo na kvalitetan način, kako se ono ne bi razlikovalo od svojih vršnjaka iz »normalnih« obitelji.
Dubravka Rajić iz Udruge »Nadomak suncu« predstavnike udomitelja izvijestila je o rezultatima nedavno održanog sastanka s državnim tajnikom za socijalu Ninom Žganecom. On im je, veli Rajić, jasno dao do znanja, da za iduću godinu iz proračuna nisu predviđena nikakva povećanja naknada, iako se one nisu bitno povećale već osam godina.
Na skupu se čulo da negodovanje skromnim naknadama proistječe i iz činjenice što Država za dijete smješteno u Domu izdvaja oko pet tisuća kuna mjesečno što je višestruko više nego što se izdvaja za djecu smještenu u udomiteljskim obiteljima
Predsjednica humanitarne udruge »Oaza« Eva Bačac Husak osvrnula se na nedovoljnu informiranost javnosti o udomiteljstvu koje je, nakon posvojenja, najkvalitetniji način smještanja djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Smještanjem u instituciju, prema njezinim riječima, djetetu se oduzima ono najbolje što mu udomitelji mogu pružiti – kvalitetna slika majke i oca.
Prema njezinim riječima, udomljena djeca su djeca koje inače dolaze iz obitelji s narušenim odnosima, pa im udomiteljstvo mora pružiti priliku da dožive obitelj kakva bi ona trebala biti. Time se prekida loš krug te osigurava da udomljeno dijete postane dobar i kvalitetan član društva. Stoga se i Bačac Husak kritički osvrnula na ideju Udomiteljskih domova jer se time dijete zakida za emocionalne veze koje su neophodne za njegov pravilan razvoj. Pritom je bila vrlo jasna poručujući okupljenima kako je udomljenom djetetu potrebna zamjena za roditelje, a ne djelatnici koji odrađuju, ma kako to dobro činili, svoje osmosatno radno vrijeme.
Bačac Husak osvrnula se i na problem statusa udomitelja koji osim naknade za djecu, za svoj ugovorni odnos s Centrima za socijalnu skrb ne primaju nikakvu naknadu. S obzirom da nemaju nikakav status, nemaju ni nikakva prava – ni radni staž ni mirovinu.
– Nije ni čudo što u Istri ima malo udomiteljsikh obitelji, tko ima viška prostora baca se u turizam. No, kada bi udomitelji koji se time profesionalno bave, dobili svoj status, riješilo bi se više stvari odjednom – udomilo bi se više djece, država bi zbrinjavanjem izvan institucije »uštedjela«, a određen broj ljudi bi se u toj domeni i zaposlio, veli Bačac Husak.
S peticijom koju su udomitelji potpisali i uputili Saboru, skup je upoznala Mirjana Bartolić, inače inicijatorica skupa, navodeći kako se njome traži da se udomiteljima prizna pravo podnošenja zahtjeva za dječji doplatak, koje im je od ove godine oduzeto. Također, napomenula je da je stavka prema kojoj udomitelj može podnijeti zahtjev tek ukoliko se roditelju oduzme roditeljsko pravo, diskriminirajući i nehuman prema djeci.
Na kraju, skupu su se obratila i neka od udomljene djece, koji su svojim pričama, koje su sretan kraj dobile tek smještanjem kod udomitelja, mnogima izmamile suze na lice. Umjesto zaključka -bezuvjetna ljubav koju udomitelji svojim štićenicima pružaju zasigurno se ne može mjeriti novcem, no država i lokalna uprava su instance koje bi se trebale pobrinuti da udomljenoj djeci barem nedostatak novca ne predstavlja smetnju u životu.
B. PETROVIĆ
|
