Konferenciju su kratkim izlaganjima otvorili pozvani gosti, gđa Vesna Mastela – Bužan, ispred Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi; gosp. J. A. Klarenbeek, ispred Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, koje je glavni donator konferencije; gđa Gordana Horvat, ispred ureda UNICEF-a za Hrvatsku, te gđa Aleksandra Živković – Selak, ispred Udruge za inicijative u socijalnoj politici, koja unazad nekoliko godina provodi edukativne programe za stručne djelatnike na području udomiteljstva, u suradnji s MZSS.
Ukratko, iz govora pozvanih gostiju moglo se čuti da se unazad nekoliko godina u Hrvatskoj intenzivno radilo na osposobljavanju manje grupe stručnjaka s područja udomiteljstva za prijenos potrebnih znanja i vještina njihovim kolegama u praksi, kroz što se treba postići poboljšanje direktne stručne podrške udomiteljima te posredno i poboljšanje kvalitete udomiteljstva za djecu. Najavljen je početak rada osam Županijskih timova za podršku udomiteljima djece ove jeseni, te početak provođenja supervizije za udomitelje djece u travnju 2007, po završetku dodatne obuke 30-tak stručnih djelatnika koji se za to specijaliziraju. U tijeku je i priprema prijedloga nacrta Zakona o udomiteljstvu, na kojem će kroz listopad raditi posebna radna grupa sastavljena od stručnjaka i predstavnika relevantnih institucija, a u kojoj je i jedan predstavnik udomitelja djece i starijih osoba. U okviru novog zakona treba se riješiti i pitanje povećanja naknada za troškove djece u skladu sa realnim povećanjem životnih troškova te naknada za udomitelje. Ostalo je otvoreno pitanje kada će novi Zakon o udomiteljstvu biti gotov te od kada će se početi primjenjivati.
U glavnom dijelu programa, predstavnici međunarodne udruge udomitelja djece International Foster Care Organisation (IFCO), gđa. Bep van Sloten, izvršna direktorica IFCO-a, socijalna radnica i dugogodišnja udomiteljica i gosp. Keith Henderson, predsjednik IFCO-a, manager u mirovini i dugogodišnji udomitelj, predstavili su nekoliko vrlo značajnih tema za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i sve one koji u ime društva brinu za njih:
- Sustav društvene skrbi o djeci
- Udomiteljstvo, to ne možete sami! – Podrška za udomitelje djece
- Nikada ne idete sami! – Uloga udruga udomitelja
1. Sustav društvene skrbi o djeci
Polazeći od Konvencije UN o pravima djeteta, koja je stupila na snagu 1990. a ratificirana je u Hrvatskoj 1992, cjelokupni sustav društvene skrbi za djecu trebao bi se zasnivati na slijedećim osnovnim načelima prava djeteta:
- djelovanje u najboljem interesu djeteta;
- odsutnost diskriminacije;
- pravo na život, dobrobit i razvoj;
- uvažavanje mišljenja djeteta.
Sustav društvene skrbi o djeci u središtu ima dijete, oko kojeg se u koncentričnim krugovima nalaze najprije njegova obitelj, zatim različite društvene službe i ustanove, te prijatelji i šira zajednica – koji zajedno trebaju djelovati na ostvarenju adekvatne zaštite i dobrobiti djeteta. U situacijama kada se za dijete ne može brinuti njegova primarna, biološka obitelj, djetetu treba pružiti mogućnost da odrasta u zamjenskoj obitelji, bilo da se radi o privremenom udomljavanju ili trajnom posvojenju.
Udomitelji i stručni djelatnici, podijeljeni u male grupe, kako bi se svima omogućilo da sudjeluju u dikusiji, razmatrali su što oni nude djeci, koja je njihova uloga u sustavu društvene skrbi o djeci te kakvu podršku trebaju da bi je uspješno obavljali.
2. Udomiteljstvo, to ne možete sami! – Podrška za udomitelje djece
Kako bi udomiteljstvo uspješno funkcioniralo, potrebno je osigurati adekvatnu podršku udomiteljima djece.
Prije svega to znači osigurati adekvatnu naknadu za troškove udomljenog djeteta, u skladu s dobi djeteta i realnim životnim troškovima. S obzirom da se o toj temi diskutira već godinama, da se i nadležne službe slažu da se to mora, te da je od strane MZSS najavljeno da će se riješiti u okviru novog Zakona o udomiteljstvu, na konferenciji je odlučeno da se nećemo baviti tim pitanjem, već da ćemo krenuti dalje u razmatranje ostalih potrebnih uvjeta i načina pružanja podrške udomitejima i djeci.
Pozitivna iskustva iz različitih zemalja pokazuju da se kontinuirano trebaju provoditi sljedeće aktivnosti:
- regrutiranje udomitelja (iz uže obitelji, šire obitelji ili šire zajednice);
- standardizirana obrada za udomitelje, na osnovi koje se izdaju rješenja;
- obavezni osnovni trening za udomitelje te povremeni dodatni treninzi;
- ‘usklađivanje’ potreba i karakteristika svakog pojedinog djeteta i udomitelja;
- pružanje profesionalne podrške udomiteljima i djeci u skladu s utvrđenim standardima za djecu i mlade te standardima za udomitelje;
- sudjelovanje udomitelja i djeteta u evaluaciji plana skrbi za svako pojedino dijete;
- briga za ‘zadržavanje’ udomitelja (nasuprot odustajanju od bavljenja udomiteljstvom).
Uz navedene aktivnosti, treba osigurati osnovne uvjete za kvalitetno udomiteljstvo, a to su:
- izrada individualnog plana skrbi za svako pojedino dijete (npr. školovanje, medicinska briga, terapije i sl. te aktivnosti u slobodno vrijeme u skladu s interesima djeteta), koji se revidira barem jednom godišnje, uz sudjelovanje djeteta, udomitelja, roditelja, socijalnog radnika i, po potrebi, drugih stručnih osoba;
- omogućavanje pristupa dodatnim uslugama (u skladu s planom skrbi za dijete te potrebama udomitelja);
- odgovarajuća financijska podrška;
- grupe za podršku za udomitelje djece;
- suradnja i sudjelovanje među svima nositeljima društvene skrbi za dijete;
- organizacije udomitelja.
Udomitelji i stručni djelatnici su se kroz rad u malim grupama usaglasili oko najvažnijih pitanja i problema s kojima se susreću u području regrutiranja udomitelja; treninga; podrške i međusobne suradnje. Kroz odgovore predstavnika IFCO-a na postavljena pitanja, moglo se zaključiti da npr. postupak obrade za buduće udomitelje djece u Hrvatskoj odgovara standardnom postupku u drugim zemljama, ali da u pripremnom treningu i podršci za udomitelje još daleko zaostajemo za naprednijim zemljama, gdje je npr. program treninga detaljno razrađen i standardiziran te ga uvijek provode u paru stručni djelatnik i iskusni udomitelj/ica.
Na pitanja o zaštiti sigurnosti i prava djeteta, pokazalo se da se kroz jasno uspostavljen sistem odgovornosti za svakog pojedinog nositelja skrbi u okviru sustava društvene skrbi za dijete, te jasno propisan način suradnje među njima u velikoj mjeri uspijevaju spriječiti propusti u reagiranju odgovornih na prijave da roditelj ili udomitelj zapostavlja ili čak zlostavlja dijete, što kod nas, nažalost, još nije slučaj.
3. Nikada ne idete sami! – Uloga udruga udomitelja
Iskustva iz Irske i Nizozemske, gdje su se udomitelji djece počeli udruživati unazad više od 25 godina, pokazuju da se kroz uzajamnu podršku i zajedničko nastupanje udomitelja može puno napraviti na poboljšanju statusa udomitelja i djece te na razvoju kvalitete udomiteljstva za djecu općenito.
Kroz nacionalne udruge udomitelja i njihove ogranke ili lokalne udruge radi se na:
- informiranju i savjetovanju udomitelja – putem telefona, časopisa, Internet stranica i različitih pisanih izdanja;
- povezivanju, edukaciji i podršci za udomitelje – kroz tematske sastanke, izlete, neformalne sastanke, grupe za uzajamnu podršku, individualnu podršku itd.;
- zagovaranju i lobiranju za poboljšanje položaja djece i udomitelja, pri čemu izabrani predstavnici formalno zastupaju udomitelje u pregovorima s različitim državnim institucijama;
- pruža se podrška i vrši posredovanje u problematičnim situacijama između socijalnih službi i udomitelja te prilikom žalbi;
- uspostavljaju se kontakati i razvija suradnja s potencijalno važnim partnerima, kao što su udruge stručnih djelatnika, udruge mladih iz udomiteljskih obitleji, zdravstvene službe itd.
Vrlo je važno da udruge kroz različite razvojne faze sačuvaju duh volonterstva i da ne izgube kontakt s ‘bazom’ (tj. s individualnim udomiteljima).
Na nacionalnom nivou važno je nastupiti kao jedan glas, jer ‘vlade ne žele pregovarati s puno grupa – više vole razgovarati s jednom, ali reprezentativnom!’.