Udomiteljstvo nije isto što i posvajanje djece
Zakon o socijalnoj skrbi od 1. listopada odvojeno regulira udomiteljstvo za djecu i za odrasle. Udomiteljstvo za djecu je oblik skrbi kojom se djeci pruža obiteljska skrb u zamjenskoj obitelji. Ono nije isto što i posvajanje djece. Kod posvajanja nastaje neraskidiv odnos posvojitelja i djeteta, a kod udomiteljstva toga nema. Posvojitelji stječu roditeljsku skrb nad djetetom i iz toga proistječe pravo posvojenog djeteta na nasljeđivanje kao da je riječ o biološkom djetetu. Veza između posvojenika i bioloških roditelja se prekida, izuzev onda kada se radi o posvojenju pastorka, veli Glavan. Uglavnom su udomiteljske obitelji srodničkog tipa što je dobro za djecu, saznajemo u Centru.
– Udomitelj može biti hrvatski državljanin ili stranac sa stalnim boravkom u Hrvatskoj. Takva obitelj mora imati vlastita sredstva za uzdržavanje, minimalan prihod veći od 20 posto od visine stalne pomoći prema Zakonu o socijalnoj skrbi, nastavlja Glavan. To dosada nije bilo tako, saznajemo.
Tko može biti udomitelj?
– Uglavnom imamo velik broj srodničkih obitelji. Tu su bake i djedovi koji imaju obiteljske mirovine, a članovi nesrodničkih obitelji ili rade ili su članovi neke humanitarne udruge. Prije se dozvola za udomljavanje davala na dvije godine, a po novom zakonu izdat će se na tri, kaže Glavan.
Udomitelju Ili drugom članu obitelji ne smije biti izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite, mora biti poslovno sposoban, a obiteljski odnosi ne smiju biti poremećeni. Osoba društveno neprihvatljivog ponašanja ili ona koja boluje od mentalne bolesti ne može postati udomitelj. Strogo se kontroliraju eventualne zapreke i uvjeti radi zaštite udomljene osobe.
– Udomitelj podnosi zahljev za dozvolu Centru za socijalnu skrb prema svojem prebivalištu. On mora bili stariji od 21 i mlađi od 60 godina, što se ne odnosi na srodničke obitelji i one koje podnose zahtjev za obnavljanje dozvola. Dobna razlika između udomitelja i udomljene osobe ne može biti manja od 20 i veća od 50 godina, kaže Glavan.
Limit troje djece
Po starom se zakonu u udomiteljsku obitelj moglo smjestiti do petero djeoe, a sad je njihov broj ograničen na troje. Iznimno se može smjestiti i više djece ako je riječ o braći ili sestrama, ali uz suglasnog resornog ministarstva. Ubuduće će se voditi i evidencija obitelji koje udomljavaju djecu u resornom ministarstvu, a centri će voditi registar izdanih dozvola i korisnika dozvola za udomljavanje.
Sada će udomitelji dobivati i osobnu naknadu kao nagradu za trud. Za jedno dijete dobit će 100 posto osnovice, koja iznosi 400 kuna, za dvoje djece 180, a za troje 240 posto. Posebno se isplaćuje naknada za smještaj, za školsko dijete ona iznosi 1.600, a za predškolsko 1.440 kuna i oko 30 kuna džeparca.
Županijski stručni timovi u Istri samo su se neformalno sastali, dok formalno još ne djeluju, saznajemo. Oni bi trebali bili vrsta podrške udomiteljskim obiteljima, a zapošljavali bi stručnjake u centrima za socijalnu skrb i bavili bi se samo udomiteljstvom. Na području bivše općine Pula postoji 13 udomiteljskih obitelji, a među provjerama koje prolaze prije izdavanja dozvole jest i psihološka obrada.
Traže se udomiteljske obitelji
Kada imamo zainteresiranu osobu koja želi biti udomitelj, socijalni radnik izvrši izvid. Provjerava se zadovoljavaju li stambeni uvjeti potrebe djeteta. Propisani su svi uvjeti od ležaja za dijete do ormara, i ostali higijenski uvjeti. Nakon toga slijedi psihološka obrada potencijalnog udomitelja, a ako sve to prođe u redu, potencijalni udomitelj mora priložiti svu potrebnu dokumentaciju. Ne smije biti zakonski kažnjavan, mora biti vlasnik ili suvlasnik stana ili kuće ili imati ugovor o najmu stana za najmanje tri godine unaprijed, veli Blašković.
U pulskom Centru za socijalnu skrb apeliraju na potencijalne udomitelje da im se jave budući da je poželjno da se udome djeca koja su predškolske dobi. U protivnome ta će djeca morati biti smještena u domove. Inače, udomljavaju se većinom djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi i to uz pristanak roditelja, dok je vrlo mali broj djece roditeljima oduzet i dan na udomljavanje.
Kako udomitelji žive život s udomljenom djecom i kako djeca žive u udomiteljskoj obitelji, ispričala nam je jedna baka iz okolice Pule koja je htjela ostati anonimna. U njenom je slučaju riječ o srodničkoj obitelji jer je udomila svoje unuke.
Samo što ih nisam rodila
– Imam 72 godine i dvoje unuka. Mali ima 12, a mala 15 godina. Ja ih držim od rođenja, samo što ih nisam rodila. Neko sam ih vrijeme držala bez pomoći, a sad mi pomažu u Centru za socijalnu skrb. To su djeca mojeg djeteta koje se ne može skrbiti o njima. Dobro se snalazim s njima, dobri su mi u školi. Moja djeca ne osjete da nemaju roditelje. U svemu mi pomaže moj suprug, odgajamo ih zajedno. Ja sam njima mama, slušaju me i nemam nikakvih problema. Pomogla bih im i da mi nisu u rodu, veli nam vitalna 72-godišnjakinja.
Da ova baka nije udomila svoju unučad, ona bi zasigurno završila u domu. Ponekad je teško da ih bake uzdržavaju jer su mirovine premale, no to je najjača emocionalna veza i to nikakav novac ne može platili, kažu nam u pulskom Centru.
Dakle, potencijalni udomitelji, ili pak vi koji niste razmišljali o tome, a želite i možete pomoći podignuti mlade naraštaje kojima je potrebna tuđa pomoć, sada je pravo vrijeme da se obratite centrima za socijalnu skrb. Tako ćete pomoći u odrastanju onima koji nisu imali sreću živjeti najbezbrižnije i najvažnije trenutke svoje mladosti uz svoje.
Izvor: Glas Istre, 2.11.2007.
Original u PDF formatu (356 kB)