Ime i prezime: Nada Furjan
Funkcija u Forumu: Članica Upravnog odbora
Funkcija u vlastitoj udruzi: predsjednica udruge Zipka, Varaždin
Zanimanje: trgovinski poslovođa
Udomiteljica od: 2001. godine do danas
Udomljava djece: trenutno 5, a sveukupno 11
Zbog čega ste se odlučili baviti udomiteljstvom?Kako? Zašto?
Udomiteljstvo na području Varaždinske Županije ima dugu tradiciju i u sredini u kojoj živim je dosta zastupljeno. Djeca su moja ljubav, ona me ispunjavaju, čine zadovoljnom. Pored troje moje biološke djece koja su mi prebrzo odrasla, krenula na fakultet, kuća mi je postala pusta, bez smjeha i plača,..koma!
Zajedno sa svojim suprugom nakon vrlo kratkog razgovora i uz pristanak naših djevojaka odlučili smo udomiti dvoje manje djece. Prošlo je od tada bilo dosta vremena, kad su stigli naši „dečki“ (4 i 5 god)! Suprug je bio jako sretan, između ostalog zato jer su nam dečki popravili “ prosjek“ na 3;4 (tri muška i četiri žene), a prije je bio 1;4!
Kako izgleda vaš uobičajen dan kao udomiteljice?
(Napomena: Dan udomiteljice nikad nije uobičajen 🙂
Moj dan počinje vrlo rano. Jutarnja kava sa suprugom, kuhanje čaja, toplo mlijeko, spremanje doručka, odlazak djece u školu – Bok teta…, Zatim kuhanje ručka, dolazak djece iz škole – zajednički ručak, pričanje o svemu i svačemu, domaće zadaće, igra.., vrijeme brzo proleti i opet smo svi za stolom, i uz smijeh prepričavamo današnji dan i bliži se vrijeme za spavanje…
što mislite općenito o udomiteljstvu?
Udomiteljstvo – ukratko plemenito, humano i potrebno!
S kojim se poteškoćma susrećete kao udomiteljica?
Ako kažem da poteškoća gotovo da i nema kod mene, bilo bi idealno. Možda pokoji problemčić, ali je zanemarivo. O tuđim poteškoćama ne bih željela govoriti!
Često se može čuti kako udomitelji nemaju dovoljnu podršku od sustava socijalne skrbi – CZSS i Ministarstva, npr birokracija?
Uvijek se može bolje, naravno da ponekad zataji sustav, da centri tu i tamo ne reagiraju kako bismo željeli, ali otkad imamo zakon i pravilnik je puno bolje!
Najteži trenuci u udomiteljstvu?
Teško je govoriti o najtežim trenucima. Možda je najteže kad je djete bolesno, kad biološki roditelji razočaraju dijete, trenutak kad odlaze na posvojenje, i naravno, kada odlaze iz skrbi..!