Ime i prezime: Ivka Cvetković
Funkcija u Forumu: Član Odbora mladih u Forumu
Član u udrugama: Forum
Zanimanje: studentica 2. godine na Pedagoškom fakultetu u Puli
Udomljena od: 1995. godine
što za tebe znači udomiteljstvo?
Za mene je udomiteljstvo ljubav koja živi u djelima. Mislim da se ta recenica ne mora puno objašnjavati jer govori sama za sebe. Naravno, udomiteljstvo je i kvalitetna skrb za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi. Zato, udomitelj ne može biti svatko. Za mene to znači pružiti djetetu svu ljubav, radost, pružiti mu dom, i osjećaj da negdje pripada, nekoj zajednici i društvu.
što je za tebe značilo to iskustvo, u odnosu na smještanje u dom?
Mene su iz obitelji odvojili s 5 godina. Iako sam bila mala, bila sam opet dovoljno „velika“ da razumjem situaciju oko sebe, ali opet nisam razumjela zašto sam baš ja morala biti odvojena, i dugi niz godina borila sam se s tim osjećajem. Ali, kad sam postala malo ozbiljnija shvatila sam da bolji smještaj od udomiteljske obitelji nisam mogla imati. Pružena mi je ljubav, dom, prilika da se školujem i osnujem svoju budućnost. Smještaj u domu nije loš, dapače, potreban je ali na kraće vrijeme. U domu djeca ne stignu razviti blizak odnos s odgajateljicama jer se one iz smjene u smjenu izmjenjuju, a vjerujte mi, nama je takav odnos jako potreban. U udomiteljskoj obitelji sam naučila što je to obitelj, naučila sam kuhati, spremati, udomitelji su sa mnom išli kad sam trebala tražiti posao, izraditi osobnu iskaznicu, meni je to puno značilo, jer ja to do tada nisam znala kako. U domu takvih stvari nema. Djeca ne znaju što je to obitelj, jer to nikad nisu vidjela, i jednog dana možda neće moći znati kako svojoj djeci pružiti kvalitetnu skrb.
Koje mjesto zauzimaju udomitelji u tvom životu i na koji ih način doživljavaš?
Definitivno udomitelje smještam u jedne od prve tri najvažnije osobe. Na kraju krajeva to su moji drugi roditelji, i tako ih i doživljavam. Nikad nisam imala potrebu ih zvati mama i tata, oni to nisu nikad ni očekivali od mene, upravo zbog toga jer su poštivali moju biološku obitelj, ali ja sam ih uvijek gledala kao svoje druge roditelje, i tako ih doživljavala.
Želiš li jednog dana i ti biti udomiteljica?
Dok sam bila mlađa govorila sam si da nikad neću biti udomiteljica, zato jer sam se sramila svoje situacije, ali sada definitivno i čvrsto mislim da bih htjela biti udomiteljica. To nije lagan posao, ne bih to niti nazvala poslom jer udomiteljstvo se živi i za tako nešto treba imati ljubavi prema takvoj dijeci. Svako dijete koje dođe u obitelj je različito, s različitim traumama i situacijama i zato mislim da samo određeni ljudi mogu tako nešto raditi. Ja bih to voljela jako, jer sam odrasla u takvoj obitelji i znam kako se odnositi s takvom djecom. Zbog toga sam i upisala studij Predškolskog odgoja jer bih jednog dana kad završim studij voljela raditi u dječjem domu za nezbrinutu djecu.
Koji su najčešći razlozi smještanja dijece u udomiteljsku obitelj?
Najčešći razlozi smještanja djece u udomiteljsku obitelj je nekvalitetna roditeljska skrb za dijete. To nužno ne znači da je djete zlostavljano ili zanemarivano. Naravno, nažalost puno je više slučajeva kad je djete zlostavljano i zanemarivano pa je zato odvojeno. Ali, mi smo u udruzi imali slučajeve kad je samohrana majka ostala bez posla, muž joj je umro i imala je tri male djevojčice i ona ih je dala privremeno dok se ne sredi, i kad se sredila ona ih je uzela, jer ih je voljela, ali nije imala novca da se brine tada za njih. Također, slučaj kada je majka bila jako bolesna i završila je u bolnici, i troje djece je bilo smješteno u udomiteljsku obitelj, ta mama je bila izuzetno dobra i voljela je svoju djecu, ali na žalost zbog bolesti nije ih mogla uzdržavati. Imate raznih slučajeva od alkoholizma, ekonomske situacije, smrtnog slučaja…