Premale naknade od 1520 kuna za predškolsku i 1680 kuna za školsku djecu, koje prema riječima udomitelja ne zadovoljavaju ni osnovne svakodnevne potrebe djece, samo su jedan od gorućih problema s kojim se svakodnevno nosi 1200 udomitelja. Udomitelji u strahu da ne izgube djecu koja su u njihovoj skrbi bojažljivo navode da službe za socijalni rad potkopavaju autoritet udomitelja kod djece, a često prijete i oduzimanjem djece.
– Da biste bili udomitelj morate imati velik stan, sobu određene kvadrature, odgovarajući krevet i ormar, a sve je propisano – do nivoa hrane i odgovarajućih namirnica u hladnjaku. Kada udomitelj ispuni sve te rigorozne zahtjeve i kada zavoli dijete koje se i za njega emocionalno veže, svake dvije godine dolazi mu služba u kontrolu s "prijetnjom†da će mu oduzeti dijete – rekla je udomiteljica koja skrbi o petoro djece. Nastavlja da je teško biti udomitelj, ali da ona, kao i većina udomitelja koji su jučer bili na simpoziju o kvalitetnom udomiteljstvu, to čini iz ljubavi i želje da pomogne djeci koja nemaju sređenu obiteljsku situaciju.
– Problem je što nam socijalni radnici često potkopavaju autoritet. Primjerice, pred 14-ogodišnjim djetetom socijalna mi je radnica rekla da moram dozvoliti dječaku da puši cigarete i na taj način uništila moj autoritet – rekla je žena koja se udomiteljstvom bavi 15 godina i koja je skrbila o desecima djece. Kao dodatan problem udomitelji, koji su zbog bojazni da se ne zamjere Ministarstvu, socijalnim službama i radnicima željeli ostati anonimni, navode da često imaju problema s nasilnim i agresivnim roditeljima koji se miješaju u njihov odgoj, iako im je baš zbog tih problema dijete i oduzeto.
– Svatko zna da je u djetetovu interesu da bude smješteno u obitelji, a ne u instituciji. Čak i kad je riječ o udomiteljskoj obitelji, to je za državu bar trostruko jeftinije, a za djete neprocjenjivo bolje – ističe Eva Husak Bačac, jedna od organizatora simpozija. Ističe da jedno dijete instituciju mjesečno stoji između četiri i šest tisuća kuna.
Udomiteljima nedostaje suradnja s psiholozima
– Udomiteljima nedostaje suradnja s psiholozima, sociolozima, logopedima, defektolozima i ostalim stručnjacima, a problem je i u tome što bi većina udomiteljskih obitelji mogla primiti i više djece, ali se ona ipak većinom smještaju u institucije – kaže Husak Bačac. Objašnjava kako se u Hrvatskoj ne poštuje konvencija Unicefa kojom je propisano da se djeca mlađa od tri godine moraju smještati kod udomitelja, a ne u institucijama.
Izvor: Jutarnji list