Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić predstavila je 5. listopada 2009. zbornik „Zaštita privatnosti djece u medijima“. Ta publikacija, objavljena u nakladi Ureda pravobraniteljice za djecu, nastala je kao rezultat aktivnosti usmjerenih na podizanje javne svijesti o potrebi zaštite privatnosti djece u medijima, kao i na podizanje profesionalnih standarda medijskog izvještavanja o djeci.
Teme članaka su: iskustva Ureda pravobraniteljice za djecu u zaštiti privatnosti djece u medijima, psihološki aspekti prikaza djeteta u medijima, standardi za zaštitu privatnosti djece u medijima, uloga policije u zaštiti privatnosti djece, pravna zaštita privatnosti djece u medijima te mediji na rubu zakona ili iskorištavanje dječjeg lika u medijima.
Kako su udomitelji i udomljena djeca često medijski izloženi čini nam se važnim istaknuti ovu temu i tome u prilog ćemo citirati dio teksta iz predgovora zbornika s ciljem podrške zaštite interesa svakog djeteta.
… Proteklih su godina mediji znatno pridonijeli podizanju svijesti o važnosti zaštite prava djeteta i podizanju standarda zaštite dječjih prava. Upravo novinari sve češće i sve glasnije upozoravaju na kršenje prava djece u mnogim područjima, pa tako i u medijima. Stoga, s jedne strane, možemo biti zadovoljni što mediji sve više pišu o pravima djeteta i kritiziraju slabosti sustava u socijalnoj skrbi, pravosuđu, odgoju i obrazovanju, zdravstvu, upozoravajući na nedostatno zaštitu djece. No, istodobno mnogi od njih sve više i sve teže krše prava djeteta na privatnost.
Vrlo se često djeca u medijima prikazuju na senzacionalistički način, osobiti kad se izvještava o događanjima u koje su uključeni kao žrtve, počinitelji ili svjedoci kaznenih djela, te kao sudionici vršnjačkog nasilja. Pritom se ističu negativni aspekti njihova ponašanja, nepotrebno se iznose obiteljske prilike, podaci o zdravstvenom stanju ili se daju nestručne procjene karaktera i ponašanja, što može štetiti razvoju. Usto se vrlo često zapaža nemaran i neodgovoran odnos novinara i urednika prema obvezi zaštite identiteta djeteta. Bez razmišljanja o negativnim posljedicama medijskog izlaganja, objavljuje se puno ime i prezime te slike djeteta ili se njegov identitet otkriva tako što se objavi puno ime i prezime njegovih roditelja, braće i sestara.
Pri izvještavanju o događanjima u koje su uključena djeca novinari često zaboravljaju da ih i Zakon o medijima i Kodeks često obvezuju na osobito obziran pristup te zaštitu identiteta maloljetnika. Posebno je zabrinjavajuće to što povjerljive informacije o djetetu, kojima mogu raspolagati samo policija, zdravstveno osoblje i djelatnici socijalne skrbi (pa i udomitelji kao dio sustava socijane skrbi) koji su ih dužni čuvati kao službenu i profesionalnu tajnu, ipak dospijevaju do novinara i bivaju objavljeni. Novinari svoje ponašanje opravdavaju interesom javnosti, međutim, pritom zaboravljaju da pravo javnosti na informacije ne može biti iznad prava djeteta na zaštitu privatnosti.
Neprimjereno izlaganje u medijima može dodatno traumatizirati djecu i negativno utjecati na njihov razvoj, potaknuti neželjene reakcije okoline, učiniti njihovu intimu dostupnom svima, izložiti ih traumatizirajućem vrednovanju, neugodnim komentarima, a možda ugroziti i njihovu sigurnost. Nove rizike i odgovornosti u zaštiti privatnosti djece donosi i internet. …
Bitno je istaknuti da uz odgovornost novinara i urednika koji objavljuju informaciju, s druge strane je i odgovornost onoga koji tu informaciju daje tako da svi moramo biti pažljivi i kao što je već rečeno pravo javnosti na informacije nikako ne može biti iznad prava djeteta na zaštitu privatnosti.