Dana 7. studenog 2008. u Zagrebu održan je treći u nizu komunikacijski trening za predstavnike udomitelja djece Hrvatske u organizaciji Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece na temu Prikupljanje financijskih sredstava i komuniciranje s medijima.
Sudjelovalo je deset udomiteljica prestavnica udomiteljskih udruga: gđa Marija Biondić („Druga obitelj“, Zagreb), gđa Ana Ozimec („Druga obitelj“, Zagreb), gđa Nada Furjan („Zipka“ Varaždin), gđa Slavica Bendelja („Zipka“, Varaždin) gđa Mladenka Ravenski („Nada“, Ivanec), gđa Vesna Belščak („Nada“, Ivanec), gđa Odilia van Manen- Rojnić („Nadomak sunca“, Oprtalj), gđa Eva Husak Bačac (H.U. OAZA, Rovinj), gđa Nevenka škrlec (Feniks, Križevci) i gđa Barbara Ostroški (Feniks, Križevci).
U jutarnjem dijelu treninga posvećenom prikupljanju financijskih sredstava predavač je bio gospodin Rene de Bot, član projektnog tima Za kvalitetno udomiteljstvo djece u Hrvatskoj te jedan od direktora Flexusa, nizozemske agencije koja pokriva tj. organizira sve vrste skrbi za djecu izvan vlastite obitelji (udomiteljsku, institucionalnu, dnevni boravak), a djeluje za cijelo područje kantona Rotterdam.
Polazeći od bazične pretpostavke da svi ljudi vole djecu, došli smo do važnog zaključka kako na temelju toga možemo započeti aktivnosti vezane uz prikupljanje sredstava za svoje udruge s obzirom da su djeca i životinjski svijet općenito privlačni ljudima koji se bave odnosima s javnošću. Nadalje, izneseno je pitanje slike udomitelja djece u javnosti kao teme na čijoj je izgradnji izuzetno bitno raditi jer jedino svjesni trenutne slike udomitelja u hrvatskoj javosti i idealne slike kojoj svi težimo, možemo odrediti aktivnosti i načine na koje ćemo doprinijeti poboljšanju imidža udomitelja. Stvaranje dobrog imidža osigurava opću simpatiju javnosti te svakako doprinosi kako prikupljanju sredstava tako i pronalaženju novih udomitelja te lobiranju u politici. Izmijenili smo svoja dobra iskustva vezano za prikupljanje sredstava iz različitih izvora: mjesni dućani i firme, Crkva, donacije i nasljedstvo, uslužni klubovi (Rotary, LIONS), međunarodne organizacije. Ovdje bismo istaknuli dva primjera: prilikom proslave 25. godišnjice braka bračni par pozvao je goste da umjesto poklona daruju novac koji je bio doniran u dobrotvorne svrhe te prilikom sahrane člana obitelji kada je obitelj zamolila da se umjesto cvijeća za pokojnika donira novac u dobrotvorne svrhe. Možda bismo i mi mogli slijediti njihov primjer. U Nizozemskoj postoje razne neobične prakse po pitanju sponzorstva; naime velike kompanije posvojiti voćke ili piliće, te na taj način doniraju novac, a u zamjenu osiguravaju si da njihovo ime bude spomenuto te istaknu bolji imidž u javnosti.
U popodnevnom dijelu treninga predavač je bila gđa Stana Odak-Krasić, diplomirani novinar, predavač i asistent komunikacijskih kolegija i odnosa s javnošću na nekoliko visokoškolskih institucija (Visoka poslovna škola, Hrvatski studiji, Pučko otvoreno učilište)., te smo imali priliku upoznati medije kao predstavnike tzv. četvrte vlasti i najmoćnije sredstvo širenja i primanja informacija i ideja, zatim susresti se s glavnim etičkim kontroverzama pred kojima se novinari često nađu u moralnim dvojbama i ekstremnim mogućnostima etičkog reagiranja: zaštita privatnosti i pravo javnosti da zna, povjerljivi dokumenti i interes javnosti da za njih zna, sukob osobnih interesa novinara, urednici i vlasnici kao grupe za pritisak. Dobili smo mnogo praktičnog znanja u ophođenju s medijima i upute za komunikaciju u različitim situacijama. Ono oko čega su se sudionici složili bilo je da mediji mogu biti dvosjekli mač; slikovito rečeno poput nuklearne energije, koja ako se koristi na pravilan može donijeti mnogo dobra, a ako se njome neoprezno upravlja, može donijeti mnogo štete i zla. Jednako tako i sloboda izvješćivanja kojom raspolažu mediji može donijeti mnogo dobra ako se njome služi odgovorno, kao i praktički nepopravljivu štetu u suprotnom.
Evaluacija treninga
Sudionici su vrlo zadovoljni izborom ovih tema treninga tako da je i njihov interes za odabrane teme bio uglavnom vrlo velik. Jednoglasno smatraju da postoji realna potreba da udruge udomitelja i udomitelji budu educirani vezano uz tematiku sponzorstva i komunikacije s medijima. Slažu se po pitanju ukupne koristi od ovog treninga i cjelokupnom organizacijom. Oko dviju stvari sudionici su bili pomalo skeptični: koliko su stečena znanja doista primjenjiva u praksi te upotrebljiva u budućem radu njihovih udruga.