Kao reakciju na pisani i video prilog NoveTV, u kojem je navedeno ”Struka: Loše je tek rođenu djecu slati udomiteljima”, Forum je napisao pismo zabrinutosti glavnom uredniku NoveTV, gospodinu Buriću te isto možete pročitati u nastavku.
Poštovani gospodine Burić,
izražavamo ozbiljnu zabrinutost neistinama navedenim u Vašem prilogu na web stranici www.dnevnik.hr kao i na video prilogu „Veliki plan za djecu“ u Vašem dnevniku od 3.11. 2010. godine, u kojem navodite:
Struka: Loše je tek rođenu djecu slati udomiteljima
Ne pojašnjava kako će i tko će kontrolirati udomitelje, potencijalne varalice, one koji će udomiti djecu radi par tisuća kuna naknade. Slanje tek rođene djece kod udomitelja umjesto u dom dio struke smatra lošim. U domovima djeca imaju svu potrebnu njegu pa tako i medicinsku skrb 24 sata na dan, kod udomitelja toga nema.
Naime, na osnovu našeg dugogodišnjeg iskustva u udomiteljstvu te suradnji s UNICEF-om i Udrugom stručnjaka u području udomiteljstva kao i s mnogim državnim institucijama, možemo samo zaključiti da su navedene izjave dokaz potpunog neznanja dotičnih novinara i vrijeđanja grupe ljudi koja je u svojem životu odlučila pomoći onim najmanjima koji su u potrebi.
No, ovo nije samo uvreda za udomitelje djece, zatim struku socijalnih radnika te djelatnika Centara za socijalnu skrb i dječjih domova, već ujedno i zagovaranje nečeg što dokazano nije povoljno za dječji emocionalni razvoj (a to je provesti najmlađe godine u instituciji!).
Stoga Vas molimo i pozivamo da ispravite ove neistine i prikažete činjenice, znanstveno dokazane, te iskustva godina i godina prakse, a ne samo senzacionalistički prikazanu manjinu slučajeva.
Zbog svega ovoga najhitnije tražimo demant izjava koje su dane na portalu dnevnik.hr i u vašoj informativnoj emisiji te javnu ispriku svim udomiteljima djece i stručnim djelatnicima protiv kojih su ove izjave dane. Isto tako, molimo da nas obavijestite o vašim daljnjim postupanjima vezanim za našu reakciju.
Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece
Udruga stručnjaka u području udomiteljstva
Detaljnije, za Vašu informaciju:
Izjava „kako će i tko će kontrolirati udomitelje, potencijalne varalice, one koji će udomiti djecu radi par tisuća kuna naknade“ je netočna, jer su upravo djelatnici Centara za socijalnu skrb oni koji vrlo detaljno i iscrpno obrađuju buduće udomitelje, te su dovoljno stručni da procijene želi li neka obitelj udomiti dijete samo zbog osobnih interesa. Centri su ti koji trebaju redovno nadzirati udomitelje i davati im podršku, a baš voditelji dječjih domova su oni koji prvi nastoje da se djeca iz institucija udome i što kraće borave u institucijama.
Izjava „potencijalne varalice, one koji će udomiti djecu radi par tisuća kuna naknade“ je direktna uvreda humanosti koju pokazuju udomitelji koji se odlučuju za prihvat djece u svoju obitelj. Nevjerojatno je da se netko može obogatiti iznosom od 1.800,00 kuna koje dobiva mjesečno za zbrinjavanje predškolskog djeteta. Od tog novca treba kupiti dječju hranu, pelene, odjeću, obuću, lijekove, igračke i sve ostale potrebe za dijete, a kada taj iznos nije dovoljan treba dodati od svojeg novca da bi zadovoljio potrebe djeteta, koje su često zbog teške obiteljske situacije iz koje dolazi i povećane.
Da je ovaj iznos potreban za najosnovnije uzdržavanje djeteta vidi se i u Zakonu o doplatku za djecu, kojim je određen minimalni iznos koji bi svako dijete u obitelji trebalo imati, te ako ga nema, država mu dodaje financijsku pomoć. „Pravo na doplatak za djecu, prema odredbama Zakona o doplatku za djecu, mogu ostvariti korisnici čiji dohodovni cenzus iznosi do 50 posto proračunske osnovice, odnosno 1.663 kune. Dakle ukoliko je dohodak po djetetu do 1663 kune, država mu dodaje još najmanje 199,56 kn kako bi to dijete imalo dovoljno za svoje potrebe“
Udomitelj, dakle, ne može „zaraditi“ na udomljenom djetetu. Uz osnovne potrebe djeteta, udomitelj je tu da 24h dnevno brine i o svemu ostalom što dijete emocionalno treba, što nekad uključuje niz problema s kojima se suočava cijela obitelj. Za to zaista treba mnogo ljubavi i želje da se jednom malom djetetu omogući sigurni dom i odrastanje. Ovakvo javno prozivanje udomitelja kao potencijalnih varalica smatramo izravnom diskriminacijom udomitelja kao vrijednom dijelu populacije.
Izjava: „Slanje tek rođene djece kod udomitelja umjesto u dom dio struke smatra lošim. U domovima djeca imaju svu potrebnu njegu pa tako i medicinsku skrb 24 sata na dan, kod udomitelja toga nema.“ je potpuno netočna.
Svaki udomitelj redovno brine o djetetu 24 sata na dan, kao i svaki roditelj, a ako je djetetu potrebna medicinska pomoć, udomitelj dijete vodi liječniku, kao i svaki drugi roditelj. Prema ovom navodu je najbolje da iz svake biološke obitelji izdvojimo djecu od 0 do 3 godine, jer im njihova obitelj ne daje „svu potrebnu njegu pa tako i medicinsku skrb 24 sata na dan“ pa da tu djecu smjestimo u institucije gdje će takvu njegu primiti!
Izjava: „U domovima djeca imaju svu potrebnu njegu pa tako i medicinsku skrb 24 sata na dan, kod udomitelja toga nema“ je suprotna svim rezultatima istraživana i proučavanja djece smještene u institucije, te u javnosti daje krivu sliku potreba najmlađe djece.
Dijete od samog rođenja ima vrlo jaku potrebu za razvijanjem emotivne privrženosti prema jednoj do dvije osobe, te o tome hoće li taj razvoj privrženosti biti omogućen ovisi cjelokupni daljnji emotivni i socijalni razvoj djeteta.
UNICEF je imao znakovitu medijsku kampanju pod nazivom Prve 3 su najvažnije, baš zbog toga što su te prve 3 godine života odlučujuće za daljnji djetetov razvoj. Zbog toga je zamjenska obitelj najbolja alternativa vlastitoj biološkoj obitelji, a institucija je potrebna u hitnim slučajevima samo kao privremeno sklonište dok se djetetu ne pronađe adekvatan obiteljski smještaj.
U zemljama zapadne Europe odavno već ne postoje institucija za smještaj najmlađih baš zbog negativnih posljedica po djecu koja duže vrijeme borave u institucijama, već postoje specijalizirane udomiteljske obitelji koje prihvaćaju takvu djecu od 0 do 3 godine ili udomiteljske obitelji specijalizirane za hitni smještaj djece.
Istraživanja su dokazala de je kod djece, koja su od rođenje duže vrijeme bila smještena u institucije, došlo do fizičkog oštećenja na moždanim stanicama, tj. do nerazvijanja dijela mozga koji je potreban za razvoj emocija i međuljudskih odnosa.