Kada pričamo o udomiteljstvu djece, najčešće pričamo o tradicionalnom udomiteljstvu koje u nekom obliku postoji već nekoliko desetljeća. Posljednjih nekoliko godina došlo je do profesionalizacije udomiteljstva i uvođenja instituta udomiteljstva kao zanimanja koje može biti standardno (za opću populaciju djece) ili specijalizirano (za djecu s teškoćama u razvoju i/ili s problemima u ponašanju).
Standardni ili specijalizirani udomitelji postaju svojevrsni zaposlenici sustava, potpisuju zaseban ugovor s državom te za svoj rad osim naknade za rad ostvaruju i prava iz mirovinskog i zdravstvenog sustava.
Srodničko udomiteljstvo je pak zasebna kategorija, ona u koju (srodnički) udomitelji najčešće ulaze slijedom nekih nepovoljnih okolnosti u biološkoj obitelji kako bi preuzeli brigu o onima najmlađima.
Svaki oblik udomiteljstva djece je plemenit, human i potreban našem društvu kao oblik zaštite naših najmanjih i najranjivijih, sada više nego ikada.
Objava je dio programa I DALJE #SvakoDijeteTrebaObitelj kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Izjave u objavi odražavaju isključivo stavove autora, i ne odražavaju službeno stajalište Ministarstva.